Vetovački kroničar čije stihove pjeva Grdović, a citiraju lovci

Iako je radni vijek proveo kao auto-električar u Kutjevačkom kombinatu, ovaj umirovljenik iz Vetova postao je nezaobilazno ime slavonske pučke poezije, ostavljajući neizbrisiv trag u pjesmama koje slave zavičaj, lov i zajedništvo.

U kutjevačkom kraju malo je onih koji ne poznaju Stjepana Ivčetića Podgorca, čovjeka čije ruke jednako vješto barataju alatom, lovačkom puškom i perom. Ovaj umirovljeni auto-električar iz pogona u Ovčarama dokazao je da prava umjetnost ne stanuje samo u metropolama, već izvire iz duboke ljubavi prema rodnoj grudi.

Njegov kreativni opus već je odavno prešao granice naselja podno Papuka. Malo se tko može pohvaliti da mu je himnu lokalnog kluba, u ovom slučaju NK „Graševine“, otpjevala estradna zvijezda poput Mladena Grdovića. Da Podgorčevi stihovi posjeduju dubinu koja nadilazi navijački zanos, potvrdio je i Kutjevački tamburaški orkestar koji je nedavno uglazbio njegovu suptilnu posvetu Župi Vetovo.

Kao strastveni lovac, Stjepan je opjevao i svoju drugu veliku ljubav, Lovačko društvo „Vranovac“. Pjesmu „Nema lovca do Vranovca“ uglazbio je zagrebački glazbenik Dražen Pilić, a zanimanje za uvrštavanje ove skladbe u svoj repertoar već je pokazao i jedan poznati hrvatski bend.

Nijedna lovačka zabava u ovom kraju ne može proći bez njegovog „vrapca“,duhovitih, rimovanih stihova u kojima se na šaljiv način spominje svaki član društva. Njegovi veseli ražnjevi stihova čitaju se na vetovačkim kolinjima i druženjima, postajući neizostavan dio lokalnog folklora.

Dok zidove obiteljske kuće krase brojni lovački trofeji, Stjepan ističe kako mu je u životu i radu najveća potpora supruga Ruža, uz sinove i unuke koji s ponosom prate njegov stvaralački put. Bilo da piše za prigode ili za dušu svojih prijatelja, Stjepan Ivčetić Podgorac život i Slavoniju slavi pjesmom i zajedništvom.