Prvi požeški vodovod

….Kakva slučajnost?! Tvrtka ‘Tekija’ gradila je spremište, cisternu za vodu na mjestu poznatu kao Salaš u produžetku ulice Sv. Josipa, a sada se zove Valovski put, kako ga je nazvao šef komisije za dodjelu naziva ulicama, jer vodi prema izvoru vode koji utječe u valov, na mjestu gdje prolazi Rimski vodovod, a neki govore i Turski vodovod! Turci su bili osvajači i vješto su gradili mostove zbog vojnih pohoda. Ali, kada je voda u pitanju njihov je domet – izgradnja tekije. Međutim, Rimljani su bili opsjednuti vodom i gradili su vijadukte na tri kata da bi doveli tekuću vodu do svoga grada. Ako su Rimske vodovodne cijevi pronađene na Tekiću vrlo slične po obliku tada bi to moglo značiti da je Požega postojala davno ranije. A, sada imamo i jasne indicije…

Radnici na pojavu pečenih glinenih cijevi nisu obraćali pažnju i sve bi nestale da se, nekim slučajem nisam pojavio. Četiri cijevi su pale u blato, a dvije su visjele i čekale da padnu. Vratio sam se po Z-101, snimio stanje (9. svibnja, 1996.g.) i pokupio cijevi iz blata, te ih oprao i sačuvao za buduća vremena kada grad Požega bude posjedovao stalne izložbene prostore.

Svi graditelji kuća prilikom kopanja temelja na pravcu Valovski put do trga Sv. Trojstva nailazili su na takve cijevi, ali nisu ih sačuvali, jer nisu znali za njihovu povijesnu vrijednost.

Poanta je u tome što je sada trasa Rimskog vodovoda locirana, a to se vidi prema stablima mladih oraha, i što nije nimalo teško pronaći cijevi koje se nalaze ispod zemlje. Ali, zašto? Zato što ‘Tekija’ treba pronaći završnu cijev, betonirati okvir i postaviti stakleni okvir kako bi šetači Požežani i gosti turisti mogli vidjeti kako izgleda Rimski vodovod! Naravno, treba postaviti i poučnu, ‘Pametnu’ ploču. Opet se postavlja ono glupo pitanje – zašto? Zato što živimo u novom vremenu gdje je prošlost, povijest i kultura bitna! To je kulturna baština koja se mora njegovati, čuvati i prezentirati.

Ali, sada dolazi treće pitanje – a, za koga? Tamo prolazi mnogo ljudi, šetača i turista koji su gosti domaćina, te se ne mogu čudom načuditi da jedan grad posjeduje takvu napornu i poučnu šetnicu, te spektakularni vidikovac! To je glavna šetnica grada Požege i nikada ne možete tamo hodati, a da ne vidite neke grupe ljudi. Popularan je izgovor ‘Idemo do križa’, ‘Idemo do zastave’ i Sokolovca, a zatim do poklenca Sv. Jelena… Tamo postoje ‘Pametne ploče’ koje vam sve govore koje je postavila vrijedna sekcija Udruge vinara Stjepan Koydl. Ali, ako želite i možete hodati dalje možete doći do Vrhovačkog grada ili Brestovca i ne plašite se da ćete se izgubiti. To su obilježeni putovi preko kojih je stigla vojska fra. Luke Ibrišimovića, 12.ožujka, 1688.g. i oslobodila grad od Turaka.

Na slici možete vidjeti te cijevi, ali i cijev iz sela pored Rudine gdje se vjerojatno nalazio takav vodovod, a što će biti predmet potrage u šumi iznad platoa.

Razlozi za tešku i zamornu šetnju do križa su mnogi: pogled na panoramu Požege i Zlatne doline, grupno druženje, borba protiv viška kilograma, depresija i ljubavni problemi, a to su vrlo moćni motivi.

Kako se prijedlozi i ideje radosno dočekuju, ignoriraju i odbacuju u kulturi grada ne bi me iznenadilo da tako slavno prođe i Prvi požeški vodovod.

Tekst i foto: Ljubiša Aleksić

0 Comment