Požeški top menadžer Zoran Bogdanović visoko je na ljestvici svjetskog biznisa

POŽEGA/ZAGREB/ZURICH – Nakon godinu dana mandata od 2005. na čelnoj poziciji Coca-Cole u Hrvatskoj, kada je bio je najmlađi menadžer u tom sustavu na jednoj top poziciji, Zoran Bogdanović je glavni izvršni direktor Coca-Cola Hellenic Bottling Company, sa sjedištem u Švicarskoj, druge najveće punionice u svijetu. Tvrtka posluje u 28 zemalja, nalazi se na Londonskoj burzi u premium segmentu i među 100 je najvećih kompanija na burzi, s lanjskim godišnjim prometom od 6,5 milijardi eura i 30 tisuća zaposlenika, kojima Bogdanović trenutno upravlja. Prije nego što je postao CEO grupe već je radio u Švicarskoj kao glavni direktor za Švicarsku, te kao regionalni direktor, a dvije godine proveo je i u Grčkoj. Naš ugledni poslovni časopis Lider dao mu je prostor za razgovor i predstavljanje kojega dobrotom uredništva koristimo za naš portal.

Kako zapravo izgleda globalni Coca-Colin sustav?

-Kompanija Coca-Cola iz Atlante, SAD, je vlasnik brenda i proizvodi koncentrat za napitke, a posluje u suradnji s nekoliko punionica diljem svijeta. U svakoj zemlji ima manji ured koji se bavi uglavnom marketinškim operacijama, dok zapravo punionice i kompanije kao što je HBC rade operativan posao nabave, proizvodnje, prodaje, marketinga za kupce, distribucije, financija i sl.

Koje dijelove svijeta trenutno pokrivate i po čemu vam se razlikuju upravljački ciljevi?

Pokrivamo veliki broj zemalja Europe, Rusiju i Nigeriju, a ta raznovrsnost zemalja u kojima poslujemo također zahtjeva drukčije upravljačke ciljeve prilagođene specifičnosti tržišta. Da pojasnim: u Švicarskoj sam radio na razvoju, imali smo kontinuiran rast i cilj mi je bio udvostručiti profit. U Grčkoj sam pak bio usredotočen na restrukturiranje operacija, smanjenje nepotrebnih troškova i vraćanje kompanije na zdrave noge, što se polako i događa. Zaposlenici se namjerno rotiraju u različitim okruženjima kako bi stekli nova iskustva i sve što sam prošao omogućilo mi je da budem regionalni direktor sa raznovrsnim iskustvom, sa sjedištem u Švicarskoj, u vrijeme kada sam bio zadužen za 12 zemalja.

Koje su danas neke aktualne odlike top globalnog menadžera?

Edukacija je uvijek bila izuzetno važna, no danas još jače dolazi do izražaja. Nekada bi lideri radili razvojne planove koje bi potom zaposlenici izvršavali. Danas je svaki pojedinac vlasnik vlastitog profesionalnog učenja i inicijative kreću od zaposlenika, da pokazuju interes za kontinuiranim učenjem. Potencijal pojedinca prepoznajemo kada netko neprekidno pita, čita, traži pomoć i povratnu informaciju, a tvrtka je tu da mu da alate za daljnji razvoj.

Susretali ste mnogo naših ljudi u inozemstvu. Koliko je njima i vama činjenica da ste sa ovog podneblja pomogla, odnosno odmogla?

Puno naših ljudi radi u Coca-Coli i iz mog iskustva mogu reći da imaju određene poslovne odlike koje se na globalnom tržištu prepoznaju i poštuju. Znamo samoinicijativno dolaziti s kreativnim idejama, aktivni smo i imamo neku kombinaciju strateškog promišljanja i pragmatičnog pristupa poslu. Dobro se uklapamo sve dok pratimo disciplinu koja odgovara korporativnoj kulturi tvrtke. U globalnim kompanijama šanse su jednake za sve, a napreduju oni koji imaju rezultat i potencijal.

Mislite li se vraćati u Hrvatsku?

Ne isključujem tu mogućnost, ali ne namjeravam se vraćati u skoroj budućnosti.

Što biste izdvojili kao najveći uspjeh u karijeri, možda nevezan za visinu funkcije?

Svojim najvećim uspjehom u protekle 22 godine smatram napredak ljudi kojima sam rukovodio, to što sam prepoznao njihov potencijal. Neke početnike sam ponekad  i ‘bacao u vatru’, a tako učim i druge menadžere da rade isto sa svojim pojedincima i timovima. Nekada su zaposlenici puno dulje ostajali na svojim pozicijama, dok je danas to maksimalno pet godina i stoga im morate omogućiti promjene, da mijenjaju projekte, timove i uče od drugih.

Koje vam je tržište do sada bilo najuzbudljivije?

Od svih tržišta pod upravljanjem najuzbudljivije mi je raditi u Nigeriji. Teško si netko može predočiti kakva je to zemlja dok u nju jednom ne otputuje. Svake dvije godine broj stanovnika se povećava kao jedna Švicarska. Ljudi su vrlo siromašni, ali su topli i veseli i žestoko se bore za uspjeh. Kad to usporedim s europskim tržištima mogu samo zaključiti da toliko toga imamo, a puno toga ne znamo cijeniti.

Izvor: lider.media

0 Comment