POŽEŠKA ČUVARICA OLIMPIJSKOG SJAJA: Tea Rajnić baštini nasljeđe slavnog Milana Neralića

Dok u požeškoj Primorskoj ulici provodi svoje umirovljeničke dane, naša sugrađanka Terezija Tea Rajnić u srcu i obiteljskoj tradiciji čuva uspomenu na jednog od najvećih sportaša u povijesti ovih prostora. Tea, koja je punih 35 godina provela u medicinskoj struci u Švicarskoj, izravni je potomak slavnog Milana Neralića, njezin pradjed bio je rođeni brat ovog legendarnog Ličanina.

Povijest pamti Neralića kao prvog Hrvata koji je osvojio olimpijsku medalju. Na Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine, u konkurenciji 29 vrhunskih natjecatelja, redom učitelja mačevanja, Neralić se borio pod zastavom tadašnje Austro-Ugarske. Njegov put do bronce bio je sve samo ne lagan, uz četiri pobjede i tri poraza, upisao se u vječnost ne samo rezultatom, već i revolucionarnom tehnikom.

Svijet mačevanja i danas ga pamti po "letećem ispadu", munjevitom i atraktivnom ubodu protivnika iz visokog skoka koji je upravo on prvi izveo. Dok mu Slunjani podižu brončani spomenik i svake godine organiziraju "Neralićeve dane" u znak sjećanja na svog najpoznatijeg sina, u Požegi živi ponos koji ne blijedi.

Rođen je 26. veljače 1875. godine u Slunju, a preminuo je 17. veljače 1918. u Beču. Bio je oličenje istinskog sportaša koji se, uz povijesno mačevanje, isticao u skijanju, plivanju i atletskim disciplinama. Neralić nije bio samo vrhunski borac sa sabljom, već vizionar koji je kroz različite sportove pomicao granice ljudskih mogućnosti svog vremena.

"Ponosna na svog slavnog pretka," ističe Tea, čija obiteljska loza po majčinoj strani povezuje mirnu Požegu s povijesnim pariškim borilištima.