OD TEŠKOG METALA DO BRITKE RIJEČI: Božidar Babić Roko u dva mjeseca ispisao dvjesto aforizama

Kažu da pravi majstori nikada ne miruju, a Božidar Babić Roko, umirovljeni metalac s istančanim osjećajem za preciznost, to dokazuje svakim novim retkom u svojoj bilježnici. Iako je cijeli radni vijek proveo oblikujući čvrste materijale u Dervišage pokraj Požege, Roko je oduvijek njegovao i onu drugu, duhovnu stranu, pretvarajući životna zapažanja u stihove i rečenice koje pogađaju "u sridu".
 

Danas, u zasluženoj mirovini, majstorski alat zamijenio je perom. Njegova sklonost kratkom, britkom i često duhovitom izražavanju kroz aforizme nije promakla njegovoj kćeri Marini. Kao javna bilježnica u Zagrebu, navikla na važnost pisanog traga, Marina je prije dva mjeseca ocu poklonila teku s jednom jedinom misijom: da u nju zabilježi svaku iskru trenutne inspiracije.

Ono što je počelo kao hobi za "kratko vrijeme", pretvorilo se u pravu književnu radionicu. U samo dva mjeseca, Roko je sročio nevjerojatnih dvjesto aforizama. Njegova bilježnica svakim danom postaje bogatija za nove zapise koji svjedoče o tome da duh majstora ne poznaje mirovinu – on se samo seli iz radione u sferu misli.

Rokovi aforizmi nisu samo puko nizanje riječi; oni su odraz životnog iskustva, filtriranog kroz "metaluršku" preciznost gdje nema mjesta suvišnim detaljima. Svaka rečenica je poput dobro obrađenog komada metala, glatka, čvrsta i s jasnom svrhom.

Dok svakodnevno niže nove misli, Božidar Babić Roko pokazuje nam da za kreativnost nikada nije kasno, a njegova kći Marina pobrinula se da ovi vrijedni zapisi, umjesto u zaboravu, završe tamo gdje im je i mjesto, na papiru, kao trajni spomen na jedan bogat i duhovan životni put.