Nostalgični nekadašnji Požežanin u Lici opjevao rodni grad uz njen dan

POŽEGA/GOSPIĆ – Čitajući na našem portalu članak „GRAD U PJESMAMA“, gdje pišeš da krećeš u potragu za neobjavljenim pjesmama, slobodan sam pridružiti svoje dvije pjesme rođenome gradu – napisao mi je rođeni Požežanin, a dvadesetak godina ugledni lički šumar Branimir Mikić. Očito ga je uhvatila nostalgija za zavičajem pa rado u čast Dana rodnoga grada dao svoj poetski doprinos.

Inače Mikić već ima nekoliko uglazbljenih pjesama, a u siječnju su na festivalu Šokačke pisme u Županji tamburaši „Rubato“ izveli njegovu pjesmu „Podrum mali“ za koju je snimljen video spot, a uskoro se očekuje promocija tog uratka, naravno u požeškom kraju o kojem ćemo pisati u narednom članku.

TECI VODO

Orljava dok tiho teče
put kazuje misec noću,
miriše po lipi veče
ljubit dragu opet hoću.

U parku na klupi staroj
grlio je nježno, tiše,
srce mi je, na tren stalo
slušajući kako diše.

Kamen zdenac na Tekiji
pušta hladnu, bistru vodu,
dobro dođe i bekriji
kad mu sati noćni odu.

Teci vodo moga grada
daj mi snage da potrajem,
teram kera, živi nada
i za to se, ja ne kajem.

Požega u srcu mome
ljeti piše lipe pisme,
tamburaši žice lome
a snaša iz pete vrisne.

FESTIVAL

Jedva čekam Zlatne žice
zlatne žice tamburice,
tad Požega noću blista
kad u pjesmi lipa lista.

Festival je drag nam svima
ima pjesme, ima vina,
vozimo se u kolima
na prekrasnim mrkovima.

I druženjem sve do jutra
dočekamo novo sutra,
okićene lijepe snaše
bećara se tad ne plaše.

Opet Lole puno daju
i Kristali ne zastaju,
Gazde hitom slavu traže
da nam jutro bude draže.

A Dukati uvijek pravi
hoće svatko da im javi:
„evo stižu Kićo, Šima
bit će lijepo nama svima“.

Ćiro uvijek ruke širi:
„Gdje ste sada moji mili ?“
Štef nam stihom često kaže:
„Tko poštiva, taj ne laže“.

Sretno pošli dragi gosti
ostale su same kosti,
iz bačava sve se pije
treba ići do birtije.

Tri birtije Bože m’ prosti
pjeva Zdenac bez milosti:
„Prijatelju nije lako
izdržati to ovako“.

Ujutro nam rasol prija
jer je glava k’o tepsija,
tada cura iz Valpova
potrpa nas sve u kola.

Festival se bliži kraju
nove pjesme nam ostaju,
iz šatora Ićo škilji:
„Do godine gosti mili“.