Mužari ponovo grmjeli ispod Domovinskog križa

Tradicija koja živi, miris baruta i vrhunska kapljica obilježili su ovogodišnje Grgurevo, a posebno je živo bilo u vinogradu i klijeti Petre i Tomislava Didovića. Na obroncima Sokolovca, odmah ispod Domovinskog križa, u vidikovcu s kojeg se Požega i zlatna dolina vide kao na dlanu, okupilo se brojno društvo kako bi proslavilo najveći požeški blagdan.

Domaćinu Tomislavu u pomoć su priskočili otac Pavo i brat Francisko, pazeći da nijedna čaša ne ostane prazna. U čašama se točio poseban adut ovog malog, ali bogatog vinograda, kupaža sivog pinota i traminca. Ova kombinacija dala je izuzetno pitko, skladno vino izraženih voćnih nota, koje je brzo osvojilo nepca okupljenih gostiju.

Posebno uzbuđenje ove je godine izazvao povratak starog običaja. Nakon dvije godine stanke, sokolovačkim su se brdom ponovo prolomili pucnjevi iz mužara. Iako se pucalo prema novim, strožim uvjetima, tradicija po kojoj je Grgurevo prepoznatljivo vraćena je u punom sjaju, na oduševljenje svih prisutnih.

Gastronomska ponuda bila je dostojna pravih požeških domaćina. Uz nezaobilaznu pečenicu s ražnja i unaprijed pripremljeni čobanac, gosti su mogli uživati u jelima iz "tanjurače". Ova specifična varijanta kotlovine pripremala se na licu mjesta, šireći zamamne mirise koji su se miješali s čistim brdskim zrakom.

Slavlje, naravno, nije mogla proći bez pjesme. Uz dobru hranu i još bolju kapljicu, pjesma je s Didovićevog vidikovca odzvanjala duboko u poslijepodne.