BORBA S BLATOM I ZABORAVOM: Škrabutnik, selo nadomak Požege u osam desetljeća izgubilo stotinu stanovnika

U slikovitom Škrabutniku, prigradskom naselju Požege, nedavni ispraćaj mještanke Ljubice Radović (88) označio je još jedan bolan korak prema potpunom gašenju života u ovom kraju. Od nekadašnjih 105 stanovnika, selo je danas spalo na svega nekoliko čuvara ognjišta.

Tišinu Požeške gore, koju tek povremeno naruši zvuk traktora, proteklih je dana prekinuo još jedan tužan ispraćaj. Pokopana je Ljubica Radović, 88-godišnjakinja koja je bila jedna od posljednje dvije duše u donjem dijelu sela zvanom "Na potoku". Njezinim odlaskom, jedini preostali starosjedilac u tom dijelu naselja ostaje nešto mlađi Mirko Danilović.

Iako se na biračkom spisku vodi još jedno ime, riječ je o mještaninu pristiglom iz Pakraca prije nekoliko godina koji u selu boravi tek povremeno. Slična, surova sudbina ispisuje se i u drugom dijelu naselja, na brdu zvanom "Šokci". Udaljeno oko kilometra od onih “Na potoku”, to uzvišenje danas broji tek troje preostalih stanovnika.

Statistika Škrabutnika vjerna je preslika demografske katastrofe koja pogađa mnoga naselja požeškog kraja. Dokumenti bilježe kako je ovo selo, poznato po crkvi Svete Katarine u srednjem vijeku, davne 1947. godine brojalo čak 105 stanovnika. Danas, gotovo osam desetljeća kasnije, selo je izgubilo 100 mještanina, ostajući na rubu potpunog izumiranja.

Život u Škrabutniku nikada nije bio lak, ali je bio žilav. Do sela od asfaltne ceste Požega – Nova Kapela vodi nekoliko kilometara šumskog puta koji se s prvim kišama i topljenjem snijega pretvara u blato. Put do groblja posebna je priča, tuda se prolazi isključivo u gumenim čizmama, a pokojnike na vječni počinak prevoze traktori koji, moraju imati lance na pogonskim kotačima kako bi svladali kaljužu.

I dok stalno stanovništvo nestaje, nadu u kakvo-takvo očuvanje sela pružaju potomci starosjedilaca i vikendaši. Upravo zahvaljujući onima koji su prepoznali netaknutu ljepotu Požeške gore, veći dio objekata još uvijek odolijeva korovu i propadanju. Vikendom Škrabutnik nakratko oživi, podsjećajući na dane kada je žamor mještana bio svakodnevica.

Ipak, bez brige o infrastrukturi i bez stalnih stanovnika, Škrabutnik polako, ali sigurno, postaje spomenik jednom prohujalom vremenu. Mirko Danilović sada sam čuva stražu "Na potoku", kao posljednji svjedok povijesti sela koje je nekada vrvjelo životom.