Objavljeno u: Čet, velj. 2nd, 2017
Kolumne | Izvor DK

TRAGOM STARIH ZAPISA O POŽEŠKOM KRAJU: „Lovorike“ o pobjedi Imbrišimovića nad Turcima

POŽEGA – Kroz protekla stoljeća mnogo je pisano o veličanstvenoj pobjedi Požežana nad Turcima pod vodstvom fra Luke Imbrišimovića Sokola na brdu Sokolovac iznad grada. Luka Ilić Oriovčanin književnik i ondašnji vojni duhovnik, te župnik objavio je 1874. godine zanimljivu knjigu pod nazivom „Lovorike gradiškoga narodnoga graničarskog puka br. 8“ što su zapravo narodne pjesme koje je Oriovčanin sabrao i razjasnio jer se uglavnom radi o pjesmama nastalim u narodu, a one opjevavaju tadašnje događaje ponajviše ratne borbe i junake toga vremena.

Jedan dio te povijesno zanimljive i rijetke knjige čini cjelina pod nazivom „Luka Imbrišimović sa Turci u boju“, a tu je posebno opjevana bitka 1689. godine kada je nekoliko tisuća  protjeranih Turaka ponovo navalilo na Požegu. Čuvši za to Imbrišimović se sa okolnim stanovništvom borio protiv njih, te ih otjerao, a u znak toga događaja Požežani su brdo gdje je bila ključna borba prozvali Sokolovcem, vođi borbe dali su ime Sokol, te se taj dan 12. ožujak slavi kao Grgurevo u požeškim brdima uz pucnjeve iz topova i mužara. Taj se dan slavi kao Dan grada Požege.

Donosimo izvatke iz pjesme koja bitku opjevava, a pjevao ju je Jozo Bošnjaković iz Velike:

Oj slavonci sinci od junakah,

Zlo sjedite, zlo vino pijete,

Zlo će biti ako s’ nedignete

Nedignete i nerazgledate,

Nad vami je šuma probrstala,

Probrstala i već prolistala,

Da sakrije silnu tursku vojsku,

Silnu vojsku cara čestitoga,

Koja će vam mnogo dodijati,

Već se diž’te na noge lagane,

I hajdete Turkom na susrjete,

Turke ćete u gori susrjesti

Nepripravne, za boj neuredne

Ako Bog da, da složni budete,

A i složno na nje udarite,

Lasno ćete Turke predobiti,,

Turci bo su na mejdanu slabi….

Sokol Luka sibinjskoga roda,

Sokol Luka poslušao vilu,

Pa on svlači misničko odjelo,

I oblači od mejdana ruvo,

Pa on ide ravnieh sokacih

I pozivlje što vojevat može.

Kad je sokol četu sakupio,

Ljepu četu ljepieh junakah,

Bjesjedio  j’ četi govorio:

Djeco moja sivi sokolovi…

Da se na nas silni Turci dižu,

I da će nas opet podjarmiti…

Kad je danak sutra osvanuo,  

I danica pomolila lice

Udri sokol na turske šatore,

Na šatore i pospane Turke.

Skaču Turci al’ uteć’ nemogu.

Britka sablja za šalu neznade.

Pogiboše Age i Spahije,

Janjičarah ni broja se nezna,

Samo osta Bršljanobvić Aga…

Agu ćemo u Beč odpravljati,

I poklonit caru gospodinu,

Nek kazuje, i nek pripovjeda,

Kako Sokol za cara vojuje.

To govori Sokol od Sibinja,

To govori pak se preoblači,

Pa oblači misničko odjelo,

Da zahvali Bogu i Mariji,

To j’ od Turak’ zemlja očistita.

 

Uz ove stihove Jozo Pamuklić iz požeške Mitrovice(današnje Trenkovo) dodao je još stihova:

Podiže se Sokol od Sibinja,

Gdje su Turci šatore razapeli,

U šatorih noćcu prenoćili

Bez busijah i bez stražarijah,

Bez sdocvjetas i pravog napretka.

U snu ih je zateko Sokole,

Pa ih kolje kao vuče janjce….