Objavljeno u: Ned, sij. 21st, 2018
MANJAK RADNE SNAGE

Nitko od mladih ne želi raditi s govedima: “Podigao sam radnicima plaću na pet tisuća kuna, a uz to imaju doručak i ručak” /VIDEO/

….Situacija je iz godine u godinu sve teža. Damir Kovačević iz Poloja posljednja dva desetljeća bavi se proizvodnjom mlijeka, koje donosi 100-tinjak grla goveda. Trenutačno ima tri radnika, a četvrtog traži već duže vrijeme.

-Kako se ušlo u EU, mladima je otvorena Europa. Ovaj posao je prljav, neuredan i normalno je da svi žele ljepši i bolji posao. Nitko od mladih ne želi raditi s govedima. Podigao sam radnicima plaću na pet tisuća kuna, a uz to imaju doručak i ručak – rekao je Kovačević.
Htjeli uvesti radnu snagu iz Rumunjske

Nives Lovrić

Obitelj Grbić, osim što se bavi proizvodnjom bučinog ulja, na Striježevici ima farmu ovaca i crnih slavonskih svinja. Radnika koji bi pazio na životinje gotovo je nemoguće pronaći.

-Na Zavodu za zapošljavanje imamo otvoren natječaj za pastira već nekih 5 ili 7 godina. Čak smo u jednom trenutku htjeli uvesti radnu snagu iz Rumunjske jer kod nas ljudi to ne žele raditi. Mi smo davali 3,5 tisuće kuna neto plaću, prijavu i dvosobni namješteni stan uz korištenje struje, telefona i svega ostalog – rekla je Nives Lovrić iz tvrtke Grbić d.o.o.

Zar vi stvarno tražite pastira?

Posao u poljoprivredi nije lagan i najčešće nema određeno radno vrijeme.

-Mladi žele osam sati odraditi svoje što je normalno, a ovdje je to gotovo pa neizvedivo. Hranidbe se naprave za dva i pol do tri sata, a imate i popodne, tako da se mora raditi dvokratno. Jednostavno nema radnika – priča Kovačević.

-Tu i tamo se jave ljudi sa Zavoda i pitaju: “Zar vi stvarno tražite pastira”. Sa živim životinjama uvijek trebate nekoga tko bi bio tamo. Ja sad imam jednog čovjeka koji je zaposlen, ali nekada ima posla za koji je potrebno više ljudi – ističe Nives Lovrić.

Kopanje buče kao team building

Iako je 2018. godina tek počela, u Hrvatskoj su za neka zanimanja već popunjene kvote uvoza stranih radnika. Upravo je to slučaj s 35 dozvola za pastire i stočare.

Nije samo problematično pronaći ljude za svakodnevni poljoprivredni posao, nego i na desetak dana u sezoni. Stoga često, budući da radnika nema, posao obavljaju članovi obitelji ili radnici na team buildinzima.

-Imamo dosta kopanja u ekološkoj buči i svake godine je tu sve veći problem. Prije dvije godine smo mi iz ureda imali team building i jedan dan smo obavljali taj posao, no 2017. smo išli pet ili šest dana to raditi – otkriva Nives Lovrić.

Obaveza 0-24

Marijo Strapač

Mladi ljudi koji se odlučuju za rad u poljoprivredi najčešće su na to navikli u svojim domovima, poput Marija Strapača iz Lukača, koji je uz oca Tihomira od malih nogu zavolio stočarstvo.

-Poljoprivredom se bavim od kada sam mogao početi raditi, od kada sam sposoban za rad. Posao je težak, naporan, obaveza je od 0 do 24 sata, ali to volimo, to smo navikli raditi i borimo se. Mladi ljudi jednostavno to ne žele raditi – rekao je Strapač.

U Njemačkoj ili Irskoj rade od jutra do sutra

Prema riječima naših sugovornika, za rješavanje problema vezanih uz zapošljavanje u poljoprivredi, morala bi se promijeniti svijest i način razmišljanja mladih ljudi.

-Naši ljudi kada odu u Njemačku ili Irsku su spremni raditi od jutra do sutra. Ja sam čvrstog uvjerenja da onaj tko hoće raditi može zaraditi. Možda su poslovi i teži fizički, ovisi o vašoj kvalifikaciji. Ljudi, nakon završetka škole, jednostavno moraju biti aktivna radna snaga te tako i sebe educirati, pratiti tokove i biti poželjna radna snaga za poslodavca – rekla je za kraj Nives Lovrić.