Objavljeno u: Pet, kol. 11th, 2017
HRVATSKA PUNA ŽIVOTA???

Nikad manje beba u požeškoj bolnici: Nestajemo li kao narod?

POŽEGA – Koliko god mi željeli stavljati pod tepih podatke o iseljavanju brojnih, prvenstveno mladih obitelji iz ovih krajeva, to više nije moguće. S velikom zabrinutošću se pitamo kakva nas budućnost čeka ako ne bude mladosti u našim gradovima i selima, dječjeg plača u rodilištima, školaraca u školskim klupama i mališana na dječjim igralištima.

Trend iseljavanja je velik, pravu je brojku teško dozanti, ali u svakodnevnoj komunikaciji s građanima i mještanima iz raznih mjesta doznajemo – odselila je ova obitelj s djecom iz Kutjeva, a i ona iz Požege, Velike, Čaglina, Brestovca, Jakšića, Pleternice…

Razlog još većoj zabrinutosti je i broj novorođenih u požeškoj bolnici. Novorođenih je iz godine u godinu sve manje, a taj negativni trend iz godine u godinu sve je veći. U prvih osam mjeseci u požeškoj su bolnici rođene samo 283 bebe, 146 djevojčica i 137 dječaka. Ako se takav prosječni trend rađanja nastavi do kraja godine nikako neće biti moguće dostići prošlogodišnju brojku novorđenih kada ih je bilo 453-oje. Već tada je ravnatelj požeške bolnice prof.dr.sc. Željko Glavić naglasio kao je to najmanji broj novorođenih u zadnjih 60 godina.

Ni prethodnih nekoliko godina nije bilo značajno bolje. U 2013. godini je u požeškoj bolnici rođeno 550 djece, u 2014. 543-oje, da bi se u 2015. godini rodilo 478 beba, a u 2016. samo 453.

Na ovaj problem upozoravaju mnogi, među njima i političari. Svjedoci smo da redovito na to upozorava požeško-slavonski župan Alojz Tomašević apelirajući na mlade obitelji da ne napuštaju svoju domovinu. Može li se nešto konkretno poduzeti na lokalnoj razini da se trend iseljavanja zaustavi i da mlade obitelji s djecom ostanu na svojim ognjištima? Tko i što konkretno se može poduzeti da roditelji odgajaju svoju djecu u onom kraju gdje su i njihovi roditelji njih podizali, teško je reći.

Bez konkretnih mjera teško je bilo što promijeniti, ali u svakom slučaju treba biti neumoran u ukazivanju na problem koji je evidentan i više nego zabrinjavajući.