Druga Slavonska večer za iseljenike u Njemačku iz ovih krajeva: "Vratili bismo se mi ovdje živjeti da se za to steknu bolji uvjeti"

BUK - Trbuhom za kruhom odselili su iz kraja u kojem su rođeni, svoje prve korake napravili i riječi izgovorili. Otišli su u tuđinu, netko iz ovog ili onog razloga ali ipak nisu zaboravili svoja ognjišta, rodbinu i prijatelje koje s vremenom na vrijeme posjete, u raznim se prigodama podruže i prisjete nekadašnjih vremena koja su provodili dok su bili svoj na svome. Možda će neke od ovih riječi izgledati grube, ali što ima grublje već morati odseliti iz svog kraja, tamo negdje u nepoznato i stvarati novi život s novim prijateljima u tuđoj zemlji.

S nekima od onih koji su odselili iz ovih krajeva imali smo prigodu susresti se, porazgovarati i pokušati doznati kakav je život tamo gdje su si oni predodredili, nadamo se i uvjereni smo, privremeni boravak dok se ovdje nešto ne promjeni.





Na inicijativu Igora Crnkovića koji je do prije četiri godine živio u Pleternici sastali se jedan broj onih koji su odselili iz ovih krajeva u Njemačku na područje Dusseldorfa, gdje slične susrete njeguju s namjerom da ožive nekadašnju Hrvatsku kulturnu zajednicu koja je dugi niz godina djelovala od 1978. godine i okupljala tamošnje ljude iz ovih krajeva ali je prestala s radom. Želja tog mladog čovjeka je ostati i biti u zajedništvu sa svojim sunarodnjacima te njegovati svoje običaje.





Igor Crnković Na gotovo isti način razmišljaju i njegovi prijatelji koji su se u Buku okupili na Slavonskoj večeri, svi oni koji se u ovom vremenu nalaze na godišnjim odmorima, a želja je da to bude tradicija takvog okupljanja. Svi se onu Njemačkoj u Dusseldorfu okupljaju nedjeljom na sv. misi, a odlaze i u hrvatske restorane gdje se druže želeći sačuvati zajedništvo. Prema riječima organizatora ovog susreta, ali i inicijatora oživljavanja nekadašnje Hrvatske kulturne zajednice Igora Crnkovića njega je primorao odlazak u Njemačku prije četiri godine jer ovdje nije bilo posla i za njega neke velike perspektive.

-Ovdje kad sam i pronalazio nekakav posao radiš za sitan novac koji tamo možeš zaraditi, ako hoćeš, u jednom danu. Što se tiče infrastrukture ovdje je još i dobro ali, kad je o poslu riječ, za novac koji možeš dobiti ne isplati se raditi. Kad podmiriš sve obveze, teško da ti ostane par stotina kuna – naglasio je Igor koji ulaže mnoge napore u organizaciji okupljanja njih iz ovih krajeva, isključivo iz Slavonije.

-Mislio sam najprije da to bude Hrvatska večer ali, imam neke prijatelje koji su to već bili organizirali i tako smo odlučili napraviti Slavonsku večer. Prvi put nas se okupilo 70-ak i bilo je odlično. Nastavit ćemo s tim jer moramo tamo biti u zajedništvu i pomagati jedni drugima - dodao je Igor.





Aleksandar Jelušić Razgovarali smo s još dva mlada čovjeka koji žive i rade u Njemačkoj. Dok bi jedan od njih, Aleksandar, imao želju vratiti se u ove krajeve, kada bi se malo bolje posložila situacija i uvjeti života, njegov prijatelj Mihael planira nakon školovanja ostati i raditi u Njemačkoj.

Aleksandar Jelušić je nekada živio u Donjim Crnogovcima kod Starog Petrovog Sela. U Dusseldorfu radi posljednja četiri mjeseca.

-Po zanimanju sam CNC operater i prije toga sam osam mjeseci u Frankfurtu radio na kranu. Sad sam ovdje, isto na ’baušteli’. Pokušao sam u Hrvatskoj naći posao ali nije išlo. U Njemačkoj mi je tata pa sam otišao tamo. A u buduće? Ako bi bilo posla ovdje, možda bi se i vratio. Tu su mi obitelj, prijatelji. U Njemačkoj se mi iz ovog kraja okupljamo obično nedjeljom, odemo u naš restoran, jedemo, družimo se i tako – ispričao nam je Aleksandar.





Đuro Cavrić Đuro Cavrić iz Buka u Njemačkoj je s cijelom obitelji. - Evo, ovo su moji Nikolina, Luka, Leo i Mihael. Ja sam tamo bit će skoro peta godina a djeca su posljednje tri. Prije godinu dana u Dusseldorfu sam otvorio restoran. Imao sam i ovdje restoran ali je politika ’napravila svoje’ i tako. Sad se borimo tamo i za sada je dobro, možemo normalno živjeti. A da li razmišljam o povratku? To je dobro pitanje ali, ne znam. Sada nas je tamo poznatih više nego ovdje. Recimo, ja sam u stalnom kontaktu s 50 do 60 ljudi i to mladih, nijedan nije stariji od 35 godina. Ja sam tamo najstariji zapravo i to je ono što je najgore – kazao je Đuro.





Mihael Cavrić Najstariji Đurin sin Mihael o povratku u Hrvatsku baš i ne razmišlja.

- U Dusseldorfu živim tri godine i tamo mi je cijela obitelj. Još idem u školu a u slobodno vrijeme pomažem i ocu. Kad završim školu vjerojatno ću u Njemačkoj ostati i raditi a ovdje ću dolaziti preko ljeta – kazao je Mihael.

Njihova okupljanja, na samo u Njemačkoj već i Slavoniji kada dođu na godišnje odmore, kažu, biti će tradicija, a imaju i mnogo ozbiljnije planove.

-Osobno poznajem između 300 i 400 ljudi iz našeg kraja, šire Slavonije pa i Baranje i Srijema. Planiram obnoviti rad udruge koja je tamo djelovala od 1978. godine i okupljala ljude. Nakon rata je prestala s radom iako nije službeno ugašena nego je u stanju mirovanja. Kontaktirao sam vlasti u Dusseldorfu i oni su nam ponudili prostor za rad, odnosno tri lokacije koje su nam spremni ustupiti i sad moramo odlučiti koja nam je najpovoljnija. Kao nacionalnoj manjini odobrena su nam i sredstva za rad. Kroz buduću udrugu koja bi, nadam se, trebala početi s radom do kraja godine, organizirat ćemo npr. literarne večeri, ženske večeri, bit će tu i šah klub, pa škola jezika za one koji tek dođu u Njemačku i slično. Ima čak i razmišljanja da s vremenom organiziramo vrtić. Udruga će zadržati stari naziv, Hrvatska kulturna zajednica – zaključio je Igor.